- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Danio Choprai (Čopra)
Danio Choprai (Čopra)
250,00 рсд
Čopre su male ribe, blizak srodnik mnogo poznatijih Zebrica, Mikrorazbora i Eritromikrona. Pored toga što su otkrivene pre skoro sto godina, u akvaristici postaju popularne tek poslednjih godina. Radi se ribicama jedinstvene boje, sa veoma atraktivnim žutim i narandžastim reflektivnim linijama pa se u stranoj literaturi često nazivaju „Glowlight danio“. Ranije su svrstavane u rod Brachydanio i Celestichthys, poslednja promena imena izvršena je nedavno. Raniji naziv choprae zamenjen je sa choprai (po Dr Chopra, naučniku koji je otkrio vrstu). U prirodi ih nalazimo samo u severnom Mijanmaru, u malim planinskim potocima sa šljunkovitim dnom i bez mnogo biljaka. Radi se o izuzetnim plivačima koji su skloni iskakanju, preporučujemo da akvarijum sa čoprama bude pokriven. Odgovara im temperatura od 16 – 26 °C, pH vrednost 6-8, i tvrdoća do 15 dH. Ovakvi uslovi nalaze se kod većine akvarista i čopre su veoma zahvalni stanovnici zajedničkog akvarijuma. Iako u prirodi žive u vodama sa malo bilja, mogu se naseljavati i u biljne akvarijume. Po prirodi su jatne ribe i treba ih naseliti u većem broju. Jato ribica će boraviti ispod površine vode, u gornjoj polovini akvarijuma najveći deo vremena. Čopre su miroljubive i nezahtevne ribe, mogu se kombinovati sa svim sličnim vrstama. Veoma su aktivne i neumorno će plivati u potrazi za hranom, dosta podsećaju na zebrice po ponačanju. Osnovna boja tela je svetla i na telu se nalazi nekoliko vertikalnih tamnih linija. Boja riba zavisi od raspoloženja, ishrane i kvaliteta rasvete, dobre neonske cevi su od presudnog značaja jer je boja ovih riba reflektivna, slično kao kod Kraljevskih neonki. Ishrana čopri nije problem jer rado prihvataju kvalitetnu suvu hranu, zbog male veličine preporučujemo lisnate hrane. Rastu do 4cm i akvarijum za njih bi trebao biti bar 50 litara zapremine jer ovim aktivnim ribicama treba prostor za plivanje. Mužjaci su vitkiji i intenzivnije obojeni. Mrest je sličan mrestu zebrica, da biste sprečili spontane mrestove u zajedničkom akvarijumu matične čopre treba razvojiti po polovima i kondicionirati pre mresta. Matice se ubacuju u mresni akvarijum uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Mrest se odvija u sitnolisnom bilju, ikre nisu lepljive i padaju na dno akvarijuma,da bi se zaštitile od proždrljivih roditelja najbolje je koristiti mrežu. Najveći broj ikre će se razviti u mekoj i blago kiseloj vodi. Ikra se razvija 3 dana, a još nekoliko dana je potrebno da ribice proplivaju. U početku se hrane infuzorijom. Preporučujemo danio choprai svim akvaristima kojima se dopada temperamentnost danio riba, kombinovana sa izuzetnom bojom.
Related products
- Ribe
Nematobrycon Palmeri Black (Crna kraljevska tetra)
200,00 рсдCrni palmeri ili Crna kraljevska tetra je selekcijom dobijena forma boje. Svi uslovi koji odgovaraju divljoj formi, Kraljevskoj tetri, pogoduju i crnom palmeriju. Za više informacija, videti opis Kraljevske tetre.
- Ribe
Pterophyllum Scalare
250,00 рсд – 800,00 рсдRaspon cena: od 250,00 рсд do 800,00 рсдSkalar je definitivno jedna od najomiljenijih ribljih vrsta u slatkovodnoj akvaristici. Velika većina akvarista je bar u nekom trenutku imala skalare u svom akvarijumu. Dosta su rasprostranjeni u Južnoj Americi, nalazimo ih u Brazilu, Kolumbiji ,Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gvajani i Peruu. Skalari žive u slivu Amazona i slivovima drugih reka. Divlje ribe se retko nalaze u prodaji, većina skalara koji se sreću u prodavnicama potiču od domaćih odgajivača. Skalari žive u vodama bogatim vegetacijom, karakterističan oblik tela omogućava im da se provleče kroz biljke. Telo skalara izuzetno je visoko i bočno spljošteno. Samo telo je ovalnog oblika, veliko leđno i analno peraje daje im oblik trougla, a grudna peraja su končasta i duga. Dostižu dužinu od 15cm i visinu tela od čak 20-25cm, ovako krupnim ribama treba veći i obavezno visok akvarijum. Mlade skalare kratko vreme možete čuvati u manjem akvarijumu, jer ribice veoma brzo prerastu akvarijum i za odrasle ribe treba predvideti bar 40l vode po primerku, sa minimalnom zapreminom akvarijuma od 200l i visinom od 50cm. Koliko su lepe i greciozne ribe u pitanju mogu vam posvedočiti svi oni koji su skalare držali u akvarijumima od nekoliko stotina litara. Naša je preporuka da skalare ne ubacujete u akvarijume koji su manji od Rio 180 modela, dok je Lido 200 zbog svoje visine mnogo bolji izbor. Skalar „divljak“, kako se često naziva prirodna boja ovih ribica odlikuje se sa 4 crne vertikalne pruge na srebrno-belom telu. Tokom godina pojavili su se mnogobrojni odgajeni oblici skalara: mramorni (sa nepravilnim rasporedom crne i bele boje), beli skalar (pruge su odsutne, ribe su bele boje), zlatni skalar (žuta ili narandžasta boja se pojavljuje na telu ovih riba), trikolor ili koi skalar (različite kombinacije bele, crne i žute boje), red devil (trikolor sa veoma izraženom narandžastom, praktično crvenom bojom), bikolor (dvobojni skalari kod kojih je zadnja polovina tela crna, platinumi (snežno bele ribe, bez ikakvih drugih boja), plavi skalari (relativno nova mutacija svetlo plava boja je zastupljena u različitom stepenu). Postoje i čokoladni skalari, dimljeni skalari, florida, albino i mnogi drugi oblici. Pored različitih boja dobijeni su i šlajer oblici, a u poslednje vreme razvijaju se skalari sa širokim leđnim i analnim perajima. Ovo je najosnovnija podela boja i često se skalari mogu naći i pod drugim nazivima ili kombinacijom naziva. Skalari nisu zahtevni po pitanju parametara vode, naročito primerci koji su već generacijama akvarijumske ribe. Idealni uslovi su im: temperatura od 24 do 30°C, pH vrednost od 6.0 do 7.4 i umereno tvrda voda do 15 kH. Uređenje akvarijuma nije presudno, dobro je posaditi nekoliko Ehinodorusa (amazonki), iz,eđu čijih listova će se skalari provlačiti i na čiju će površinu polagati ikru. U pitanju su miroljubive ribe koje su prilično krupne i o tome treba voditi računa kada se biraju ribice za akvarijum sa skalarima, sve suviše sitne ribe mogu biti pojedene. Kao dobar izbor pokazala se većina vrsta tetri. Treba izbegavati sve veoma brze plivače koji mogu uneti nemir među jato skalara, a naročito treba izbegavati vrste koje su sklone grickanju peraja kao što je Tetrazona. Ovu vrstu kao da nerviraju velika peraja skalara i konstantno će kidisati na njih. Iako spadaju u ciklide, mnogo su nežniji od drugih ciklida slične veličine, pa ih treba kombinovati samo sa manjim vrstama kao što su Ramirezi ili Kakatuidesi. Različite vrste račića predstavljaju hranu skalarima i ne treba ih ubacivati u akvarijum. Energetske hrane kao što su Tetra Discus, era Discus ili Tetra Pro energy su dobar izbor za skalare. Kod jače pigmentisanih varijeteta mogu se dodati i hrane koje pojačavaju boju, Sera san, Rubin ili Procolour, kako bi istakli žuti i crveni pigment. Pol skalara je veoma teško odrediti do pred sam mrest, ponekad će mužjak imati izraženo čelo, slično kao kod drugih vrsta ciklida. Ovaj metod je prilično nepouzdan i pol se sa sigurnošću može odrediti samo po obliku genitalne papile koja je kod ženke zaobljena. a kod mužjaka šiljata. Slično diskusima, skalari će se upariti za ceo život. Za uspešan mrest će vam, pored kvalitetnih matičnih riba, biti potrebna mekša i toplija voda. Najbolje je mrestiti ih u odvojenom akvarijumu jer su veoma predani čuvanju ikre, a kasnije i mladih. Svi stanovnici akvarijuma mogu biti ugroženi kada skalarima u vreme mresta naglo skoči agresivnost . Najkvalitetniji parovi dobijaju se kada se mladim ribama prepusti da same naprave odabir, prisilno uparivanje kako bi se dobila željena boja često ne daje rezultat. Pre samog mresta ribe će braniti deo akvarijuma sa odabranom površinom za mrest, koju će očistiti pre samog polaganja ikre. Ženka će ikru polagati u nizovima na list amazonke ili drugu sličnu površinu, čak i na staklo akvarijuma, a zatim će je mužjak oploditi. Broj ikri je veliki, nekoliko stotina, ponekad i hiljadu. Oba roditelja brinu se o ikri, mužjak će uglavnom više braniti teritoriju ,a ženka više čistiti ikru i uklanjati neoplođene. Mladi se legu nakon 36-48h i u početku bespomoćno vise slepljeni u grozdove. Svu mlađ koja se odvoji od ostalih roditelji će ustima vraćati na gomilu, a ako procene da postoji pogodnije mesto za mlađ, mogu kompletno leglo preneti na drugo mesto. Nakon nekoliko dana mladi će proplivati i krenuti u potragu za hranom. Svi koji se suviše udalje od roditelja brzo će biti vraćeni u gnezdo. Kao prvu hranu trba im ponuditi Artemiju. Mladi u početku ne liče na roditelje, karakterističan oblik i boju dobijaju nakon prvog meseca života. Značajan deo skalara izgubio je instinkt i može pojesti ikru ili mlađ. Često se dešava da mladim parovima treba nekoliko mrestova pre prvog uspešnog. Ikra skalara može se razviti i bez roditelja, ovaj metod ne preporučujemo hobistima, jer na taj način samo povečavamo broj skalara koji nemaju nagon za čuvanjem ikre. Prizor para koji čuva potomstvo, drži svoje jato na okupu, usitnjava hranu i zatim je ispljune u jato malih riba stvarno je veličenstven, tada stvarno možemo reći da imamo deo prirode u svom domu. Mladi skalari su osetljivi na nagle promene u parametrima vode, preporučujemo vam da menjate manji deo (10-15%) vode svakodnevno kako ne bi došlo do porasta koncentracije nitrata. Kada je nitrat visok dolazi do pojave „ošišanih“ skalara. Ove ribe imaju normalno telo, a mala peraja i ovaj nedostatak se dosta teško ispravlja. U Akvarijum artu u svakom trenutku možete naći više varijeteta skalara. Naša su preporuka za sve akvariste koji vole krupnije ribice i mogu im pružiti adekvatne uslove u većim akvarijumima. Skalari mogu živeti i preko 10 godina.
- Ribe
Trigonostigma Espei (Razbora espei)
200,00 рсдEspei razbora je manji srodnik poznatije vrste Razbora Trigonostigma heteromorpha, od koje se razlikuje manjim rastom, vitkijim telom i intenzivnijim bojama. U prirodi postoje 2 populacije ovih riba, jedna na jugozapadu Tajlanda, i druga na jugoistoku. Uglavnom se nalaze u malim šumskim potocima koji su bogati biljkama i lišćem na dnu, tako da vode u kojima razbore žive mogu biti poput južnoameričkih „blackwater“. Voda treba biti meka, sadržaj mineralnih materija nizak (18-180ppm) i pH vrednost od 5,5 do 7,5. Temperatura treba biti od 23 – 28 °C. Deo ovih ribica se može naći i u krečnjačkom području sa visokim sadržajem kalcijuma i višom pH vrednošću, što nam govori da su Espei razbore dosta prilagodljive. Rastu maksimalno do 3cm i pogodne su za manje akvarijume. Pošto su u pitanju jatne ribice treba ih naseljavati u većem broju, bar 8-10 primeraka, jer tada će ponašati slobodno i prikazivati svu svoju lepotu. Akvarijum za ove ribe treba namestiti sa dosta panjeva i biljaka koji će formirati senovita područja u kojima će razbore pronalaziti sigurnost. Na tamnoj podlozi će biti intenzivnije obojene. Listovi katapa se takođe mogu koristiti jer povoljno utiču na hemizam vode i blago je boje, imitirajući prirodne uslove. U ovakav akvarijum se lepo ulapaju biljke iz roda Microsorum, Taxiphyllum, Cryptocoryne i Anubias, kojima pogoduju isti uslovi. Ove ribice idealne su za zajednički akvarijum. Kako su veoma prilagodljive mogu se kombinovati sa mnogim vrstama šaranske ribe slične veličine, tetrama, živorotkama, patuljastim ciklidima, koridorasima i botijama. Nisu probirljive u ishrani, i rado jedu sve vrste suve hrane. Mrest ovih ribica čest je i u zajedničkom akvarijumu. Ikru polažu na poleđinu listova, mlađ je sitna i mali broj preživljava u takvim uslovima. Da biste dobili brojniji podmladak treba ih mrestiti u odvojenom akvarijumu. Mekša i kiselija voda je potrebna za dobar rezultat. Uveče odvojite zrelu ženku i mužjaka (vitkija riba izraženije boje), i do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kanibalizam je izražen i roditelje treba skloniti nakon mresta. Dosta sitna mlađ se u početku hrani infuzorijom.
- Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.
- Ribe
Tanichthys Albonubes (Kardinal)
200,00 рсдKardinal je vrsta koja je veoma zahvalna za držanje u akvarijumu, nezahtevan je i dobro podnosi greške koje se često dešavaju kod početnika. Vrstu je otkrio izviđač po imenu Tan, u malim potocima na planini Baiyun (White Cloud Mauntain), u kineskoj Guangdong provinciji. Latinski naziv je Tanichthys albonubes što u bukvalnom prevodu znači Tanova riba sa belog oblaka. Engleski naziv je White Cloud Mountain Minnow. Ove, akvaristima lako dostupne ribice su u prirodi ugrožene i na mestu gde su otkrivene više ih nema. Jedno vreme se smatralo da su izumrle, ali kasnije je pronađeno nekoliko malih populacija u blizini originalnog lokaliteta. Hvatanje divljih riba je zabranjeno i vrsta je zaštićena, i pokušava se ponovno naseljavanje kardinala na Baiyun planinu. Svi kardinali koji se nalaze u prodaji su odgajeni u akvarijumskim uslovima. Ovakve ribe su prilagodljivije na različite uslove, a postoji i više odgajivačkih formi ove vrste. Potoci u kojima žive kardinali su plitki i bogati vegetacijom, voda kojom se napajaju potiče sa planine i dosta je hladna u odnosu na klimu kineske provincije Guangdong. U prirodi kardinal živi u vodi temperature 14 – 22 °C, dok su akvarijumski kardinali selektovani ka višem temperaturnom opsegu pa im odgovara temperatura od 26°C, a na kraće vreme podnose i topliju vodu. Niže temperature im više odgovaraju, tada su ribice su vitalnije, otpornije i lepše obojene. Na tvrdoću vode i kiselost su veoma prilagodljive i odgovara im pH od 6.0-8.0 i tvrdoća od 5-20 dH. Kardinal raste do 4cm i jatna je riba po prirodi. Za malo jato 10-12 primeraka dovoljan vam je akvarijum od 50-ak litara. U zajedničkom akvarijumu sa kardinalima možete kombinovati različite vrste barbusa, zebrice, garra algare i druge vrste kojima više odgovara nešto hladnija voda. Zlatne ribice nisu dobar izbor, iako se često nude akvaristima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, kardinal će se najbolje osećati u akvarijumu sa dosta biljaka, tamnim dnom i dobrim protokom vode. Dobro se uklapaju i sa potočnim ribama koje vole jak protok vode i nisku temperaturu. Kada se dobro osećaju kardinali imaju intenzivne boje, telo im je srebrno zelenkasto, a celom dužinom tela imaju jednu horizontalnu svetlu liniju, leđno i repno peraje je izrazito crveno, a vrhovi leđnog i analnog peraja su bele boje. Mladi kardinali podsećaju na mlade neonke. U vreme dok su neonke bile mnogo skuplje nego danas, kardinal je bio mnogo zastupljeniji i nazivao se „neonkom malog akvariste“. Boja je kod mužjaka izraženija nego kod ženki, peraja su im veća i često se mogu videti kako „trepere“ jedan naspram drugog, odmeravajući snage. Polno zrele ženke su krupnije i pune ikre. Odgajivači su razvili i oblike kojih u prirodi nema, šlajer kardinale i zlatni, ksantorični, varijetet. Mikropredatori u prirodi, kardinali u akvarijumu prihvataju sve vrste suve hrane,preporučujemo vam lisnatu hranu zbog male veličine riba. Mrest kardinala veoma je jednostavan, mlade ribice mogu izvesti čak i neiskusni akvaristi. U prirodi se kardinali mreste kontinuirano, svakih nekoliko dana polažući deo ikre,slično Mikrorazborama. Često se desi da jedan deo mladih ribica preživi i u zajedničkom akvarijumu. Ukoliko želite da imate kontrolisan mrest, matične ribe treba odvojiti i kondicionirati nekoliko dana, a zatim ih mrestiti kao npr.Zebrice. Sam mrest se odvija u sitnolisnom bilju. Obično narednog jutra nakon što se polovi spoje, roditeljska briga ne postoji i potredno je ikru zaštititi od proždrljivih roditelja upotrebom mrežice ili klikera. Mlađ se razvija nakon 48-60 h i u početku vise na zidovima akvarijuma i bilju. Kad apsorbuju žumance počinju da traže hranu, u početku infuzoriju a zatim i artemiju. Kardinali su veoma interesantne akvarijumske ribice, u poslednje vreme su neopravdano zapostavljeni, iz akvarijuma ih istiskuju nove, egzotične vrste koje često i ne podnose akvarijumske uslove tako dobro kao kardinal. Kardinal je jeftina riba koja svojom lepotom ne zaostaje za popularnijim vrstama, uspešno ga mogu gajiti i oni akvaristi koji na održavanje akvarijuma ne mogu odvojiti mnogo vremena.
- Ribe
Xiphophorus Helleri Rubin (Ksifo rubin)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.






