- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Hyphessobrycon Sweglesi (Crveni fantom)
Hyphessobrycon Sweglesi (Crveni fantom)
250,00 рсд
Crveni fantom je vrsta male tetre veoma srodna Crnom fantomu, skoro identičnog oblika tela, a drugačije obojena riba deli mnoge karakteristike sa poznatijim rođakom. Ranija nomenklatura svrstavala ih je u rod Megalamphodus. U prirodi ih nalazimo u gornjem i srednjem slivu Rio Orinoko, u Venecueli i Kolumbiji. Mali vodotokovi, rečice,bare i jezerca, kao i poplavljena područja stanište su crvenih fantoma, retko se nalaze u glavnim tokovima reka. Pojedina staništa imaju bistru vodu i veoma su bogata biljnim svetom, dok druga pripadaju klasičnim „blackwater“ vodama, sa niskim sadržajem hranjivih materija, malo biljaka i tamnom bojom vode usled prisustva tanina. Ribe koje potiču iz tamnih voda intenzivnije su obojene. Selekcijoim su dobijeni sojevi sa intenzivnijom bojom nego što je imaju ribe iz prirode. Odgajivački sojevi, pored lepše boje, lakše se prilagođavaju na različite parametre vode od divljih riba. Idealna temperatura za crvene fantome kreće se u rasponu 20 – 28 °C, pH vrednost 4.5 – 7.5 i tvrdoća do 12 dH. Crveni fantom se uspešno gaji i kod nas. Telo im je providno crveno, crvena fleka na telu ovalnog je oblika. Na leđnom peraju može biti više ili manje crne boje, zavisno od soja, a kod nekih se pojavljuje i bela boja pri samom vrhu leđnog peraja. Telo je romboidnog oblika karakterističnog za rod, peraja su crvena i kod mužjaka je leđno i analno peraje izduženije nego kod ženki. Veličine su do 4cm. Manje iskusnim akvaristima mogu ličiti na Serpe, zbog istog oblika tela i veličine. Razlikuju se veoma jednostavno jer fantomi nikada nemaju crnu i belu boju na analnom peraju, razlika postoji i u nijansi crvene boje. Dok su serpe veoma temperamentne ribe sklone grickanju peraja, crveni fantom je u potpunosti miroljubiv i neće dirati druge ribe. Sve ribe slične veličine i naravi su pogodne za akvarijum sa fantomima, temperamentnije vrste barbusa kao što je Tetrazona treba izbegavati jer se mogu ustremiti na velika peraja fantoma. Mali barbusi, sve živorotke, patuljasti ciklidi, druge tetre, muljari i algari su odličan izbor. Crveni fantom je podjednako pogodan za biljne akvarijume, klasičan zajednički akvarijum, kao i biotop akvarijum sa tamnom vodom. Jatne su ribe i treba ih naseliti u jatu od 8-10 primeraka, dovoljan im je akvarijum od 50 ili više litara. Mužjaci će podeliti teritorije i pokušati da prizovu ženke, njihovo odmeravanje snage je mirno i ne dolazi do povreda, slično kao kod Crnih fantoma ribe se postave paralelno jedna u odnosu na drugu i „trepere“. Svaštojedi su i u prirodi se hrane larvama insekata, algama i plodovima koji padaju u vodu. U akvarijumu prihvataju sve vrste hrane, obzirom da su fantomi male ribe preporučujemo vam kvalitetne lisnate hrane kao što su Tetra Rubin, Sera San ili Sera GVG mix. Deo ishrane bi trebao biti biljnog porekla (Sera Flora, Tetra ProAlgae, Spirulina). Kao i ostale tetre Crveni fantom se mresti u sitnolisnom bilju, prosipajući ikru slobodno. Nema roditeljske brige i postoji opasnost da roditelji pojedu ikru. Potrebno je koristiti mrežicu ili klikere kako bi se ikra zaštitila. Mogu se mrestiti u jatu ili u parovima. Za pravilan razvoj ikre i mlađi potrebna je meka i kisela voda. Tek izleženi fantomi hrane se infuzorijom, a kasnije i Artemijom. Crveni fantom je jedna od najlepših vrsta tetri, potpuno miroljubiv, veoma lep dodatak biljnom akvarijumu.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Tanichthys Albonubes (Kardinal)
200,00 рсдKardinal je vrsta koja je veoma zahvalna za držanje u akvarijumu, nezahtevan je i dobro podnosi greške koje se često dešavaju kod početnika. Vrstu je otkrio izviđač po imenu Tan, u malim potocima na planini Baiyun (White Cloud Mauntain), u kineskoj Guangdong provinciji. Latinski naziv je Tanichthys albonubes što u bukvalnom prevodu znači Tanova riba sa belog oblaka. Engleski naziv je White Cloud Mountain Minnow. Ove, akvaristima lako dostupne ribice su u prirodi ugrožene i na mestu gde su otkrivene više ih nema. Jedno vreme se smatralo da su izumrle, ali kasnije je pronađeno nekoliko malih populacija u blizini originalnog lokaliteta. Hvatanje divljih riba je zabranjeno i vrsta je zaštićena, i pokušava se ponovno naseljavanje kardinala na Baiyun planinu. Svi kardinali koji se nalaze u prodaji su odgajeni u akvarijumskim uslovima. Ovakve ribe su prilagodljivije na različite uslove, a postoji i više odgajivačkih formi ove vrste. Potoci u kojima žive kardinali su plitki i bogati vegetacijom, voda kojom se napajaju potiče sa planine i dosta je hladna u odnosu na klimu kineske provincije Guangdong. U prirodi kardinal živi u vodi temperature 14 – 22 °C, dok su akvarijumski kardinali selektovani ka višem temperaturnom opsegu pa im odgovara temperatura od 26°C, a na kraće vreme podnose i topliju vodu. Niže temperature im više odgovaraju, tada su ribice su vitalnije, otpornije i lepše obojene. Na tvrdoću vode i kiselost su veoma prilagodljive i odgovara im pH od 6.0-8.0 i tvrdoća od 5-20 dH. Kardinal raste do 4cm i jatna je riba po prirodi. Za malo jato 10-12 primeraka dovoljan vam je akvarijum od 50-ak litara. U zajedničkom akvarijumu sa kardinalima možete kombinovati različite vrste barbusa, zebrice, garra algare i druge vrste kojima više odgovara nešto hladnija voda. Zlatne ribice nisu dobar izbor, iako se često nude akvaristima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, kardinal će se najbolje osećati u akvarijumu sa dosta biljaka, tamnim dnom i dobrim protokom vode. Dobro se uklapaju i sa potočnim ribama koje vole jak protok vode i nisku temperaturu. Kada se dobro osećaju kardinali imaju intenzivne boje, telo im je srebrno zelenkasto, a celom dužinom tela imaju jednu horizontalnu svetlu liniju, leđno i repno peraje je izrazito crveno, a vrhovi leđnog i analnog peraja su bele boje. Mladi kardinali podsećaju na mlade neonke. U vreme dok su neonke bile mnogo skuplje nego danas, kardinal je bio mnogo zastupljeniji i nazivao se „neonkom malog akvariste“. Boja je kod mužjaka izraženija nego kod ženki, peraja su im veća i često se mogu videti kako „trepere“ jedan naspram drugog, odmeravajući snage. Polno zrele ženke su krupnije i pune ikre. Odgajivači su razvili i oblike kojih u prirodi nema, šlajer kardinale i zlatni, ksantorični, varijetet. Mikropredatori u prirodi, kardinali u akvarijumu prihvataju sve vrste suve hrane,preporučujemo vam lisnatu hranu zbog male veličine riba. Mrest kardinala veoma je jednostavan, mlade ribice mogu izvesti čak i neiskusni akvaristi. U prirodi se kardinali mreste kontinuirano, svakih nekoliko dana polažući deo ikre,slično Mikrorazborama. Često se desi da jedan deo mladih ribica preživi i u zajedničkom akvarijumu. Ukoliko želite da imate kontrolisan mrest, matične ribe treba odvojiti i kondicionirati nekoliko dana, a zatim ih mrestiti kao npr.Zebrice. Sam mrest se odvija u sitnolisnom bilju. Obično narednog jutra nakon što se polovi spoje, roditeljska briga ne postoji i potredno je ikru zaštititi od proždrljivih roditelja upotrebom mrežice ili klikera. Mlađ se razvija nakon 48-60 h i u početku vise na zidovima akvarijuma i bilju. Kad apsorbuju žumance počinju da traže hranu, u početku infuzoriju a zatim i artemiju. Kardinali su veoma interesantne akvarijumske ribice, u poslednje vreme su neopravdano zapostavljeni, iz akvarijuma ih istiskuju nove, egzotične vrste koje često i ne podnose akvarijumske uslove tako dobro kao kardinal. Kardinal je jeftina riba koja svojom lepotom ne zaostaje za popularnijim vrstama, uspešno ga mogu gajiti i oni akvaristi koji na održavanje akvarijuma ne mogu odvojiti mnogo vremena.
-
Ribe
Trigonostigma Espei (Razbora espei)
200,00 рсдEspei razbora je manji srodnik poznatije vrste Razbora Trigonostigma heteromorpha, od koje se razlikuje manjim rastom, vitkijim telom i intenzivnijim bojama. U prirodi postoje 2 populacije ovih riba, jedna na jugozapadu Tajlanda, i druga na jugoistoku. Uglavnom se nalaze u malim šumskim potocima koji su bogati biljkama i lišćem na dnu, tako da vode u kojima razbore žive mogu biti poput južnoameričkih „blackwater“. Voda treba biti meka, sadržaj mineralnih materija nizak (18-180ppm) i pH vrednost od 5,5 do 7,5. Temperatura treba biti od 23 – 28 °C. Deo ovih ribica se može naći i u krečnjačkom području sa visokim sadržajem kalcijuma i višom pH vrednošću, što nam govori da su Espei razbore dosta prilagodljive. Rastu maksimalno do 3cm i pogodne su za manje akvarijume. Pošto su u pitanju jatne ribice treba ih naseljavati u većem broju, bar 8-10 primeraka, jer tada će ponašati slobodno i prikazivati svu svoju lepotu. Akvarijum za ove ribe treba namestiti sa dosta panjeva i biljaka koji će formirati senovita područja u kojima će razbore pronalaziti sigurnost. Na tamnoj podlozi će biti intenzivnije obojene. Listovi katapa se takođe mogu koristiti jer povoljno utiču na hemizam vode i blago je boje, imitirajući prirodne uslove. U ovakav akvarijum se lepo ulapaju biljke iz roda Microsorum, Taxiphyllum, Cryptocoryne i Anubias, kojima pogoduju isti uslovi. Ove ribice idealne su za zajednički akvarijum. Kako su veoma prilagodljive mogu se kombinovati sa mnogim vrstama šaranske ribe slične veličine, tetrama, živorotkama, patuljastim ciklidima, koridorasima i botijama. Nisu probirljive u ishrani, i rado jedu sve vrste suve hrane. Mrest ovih ribica čest je i u zajedničkom akvarijumu. Ikru polažu na poleđinu listova, mlađ je sitna i mali broj preživljava u takvim uslovima. Da biste dobili brojniji podmladak treba ih mrestiti u odvojenom akvarijumu. Mekša i kiselija voda je potrebna za dobar rezultat. Uveče odvojite zrelu ženku i mužjaka (vitkija riba izraženije boje), i do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kanibalizam je izražen i roditelje treba skloniti nakon mresta. Dosta sitna mlađ se u početku hrani infuzorijom.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Puntius Tetrazona
120,00 рсд – 200,00 рсдTetrazona je svakako najpoznatija mala šaranska vrsta koju srećemo u akvarijumima. Ranija imena roda su Barbus i Capoeta, a po najnovijoj nomenklaturi izdvojene su u rod Puntigrus. U stranoj literaturi naziva se „tiger barb“, dok je među domaćim akvaristima odomaćen naziv tetrazona ili sumatranka. Endemska je vrsta i nalazimo je na Sumatri, u njenom centralnom i južnom delu, a prema nekim autorima ima ih i na Borneu. Veoma su prilagodljive, pa su od tetrazona puštenih iz akvarijuma nastale feralne populacije na više lokacija u svetu. U prirodi tetrazona živi u plitkim vodama, bistrim i mutnim, sa umerenim vodenim tokom. Divlje ribe imaju vretenasto telo, dok je većina akvarijumskih tetrazona selektovana u pravcu mnogo višeg tela, skoro ovalnog. Prirodna boja tela je žuta sa četiri vertikalne crne pruge, prva pruga prelazi preko oka, druga ispred leđnog peraja, treća preko leđnog i analnog peraja, dok se četvrta nalazi u korenu repa. Sva peraja i usta riba su crvene boje, a intenzitet boje zavisi od genetike, ishrane riba i njihove kondicije. Vremenom su selektovane mutacije dale zelene i albino (gold) tetrazone, od zelenih su nedavno dobijene platinum zelene (neon) i crne, a od albino i platinum (bele) tetrazone. Idealna temperatura im je u rasponu 20 – 26 °C, pH od 5.0-8.0 i tvrdoća vode od 1-20 dH. Lako se prilagođavaju različitim uslovima što je posebno izraženo kod gajenih riba. U prirodi rastu do 10cm dok u akvarijumu uglavnom budu značajno manje. Po prirodi su jatne ribe i u okviru jata uspostavlja se jasna hijerarhija, ukoliko je jato suviše malo ili je mali akvarijum mogu postati agresivne prema drugim vrstama. Preporučuje se jato od 8-10 primeraka u akvarijumu od minimum 70-ak litara. U takvoj postavci će tetrazone svu svoju agresiju potrošiti na međusobne rasprave i čarke, a ostale stanovnike će ostaviti na miru. Sve ribe koje imaju velika peraja treba izbegavati, jer će biti izložene konstantnom grickanju. Gupike, šlajer živorotke, jako sitne i mirne ribe nisu dobar izbor za akvarijum sa tetrazonama. Posebno je poznata netrpeljivost prema Skalarima koji, izloženi konstantnom grickanju svojih velikih peraja, postaju apatični, prestanu da uzimaju hranu i ukoliko se ne odvoje od tetrezona, uginu. Krupnije vrste tetri, drugi barbusi, botije, algari i muljari neće imati problema sa tetrazonama. Tetrazona je svaštojed, i prilikom hranjenja veoma halapljivo jedu i neretko se prejedu pre no što ostale ribe dođu do dovoljno hrane. Kada se prejedu znaju se skloniti u tamnije delove akvarijuma i mirovati dok ne svare progutano. Bez problema prihvataju sve vrste hrane. Obzirom na način na koji jedu treba izbegavati suviše energetski jake hrane i nuditi im hranu sa više biljnih materija, kako biste izbegli zamašćenje jetre i posledičnu sklonost infekcijama. Mužjaci tetrazone su vitkiji od ženki i jače obojeni. Mlade ribe brzo postižu polnu zrelost, i pre nego dostignu punu veličinu. Mreste se veoma lako, slično ostalim šaranskim ribama. Ukoliko želite kontrolisan mrest potrebno je matične ribe razdvojiti i kondicionirati ih 10-ak dana, u prethodno pripremljen akvarijum ribe se prebacuju uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Ikru polažu slobodno u žbunovima mekolisnog bilja, njihova proždrljivost veoma je izražena i za vreme mresta pa je potrebno ikru zaštititi upotrebom mrežice ili klikera. Ukupan broj ikri je od 300-500, tetrazone su veoma plodne i mogu se mrestiti svake 2 nedelje. Nakon 24-48h legu se mlade ribice, koje nakon još 24h počinju tražiti hranu, u početku infuzoriju ili drugu hranu slične veličine, a zatim i Artemiju. Najbolji rezultati se postižu upotrebom mekše i kiselije vode. Tetrazona je već dugo jedna od popularnijih vrsta akvarijumskih ribica. Svi problemi koji su vezani za njih posledica su lošeg izbora vrsta koje će biti društvo tetrazonama u zajedničkom akvarijumu. U dobro osmišljenoj postavci, sa minimumom uslova koji su im dovoljni, jato tetrazona će svojim temperamentom donositi živost akvarijumu. Životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.
-
Ribe
Pseudomugil Gertrudae (Gertruda)
350,00 рсдGertrude spadaju u patuljaste duge. Veoma brzo postale su omiljene među akvaristima jer pored prelepih boja poseduju izuzetan temperament, neprestano su aktivne, a veoma miroljubive ribice. Prve gertrude otkrivene su na Aru ostrvima u Indoneziji, a kasnije su izolovane populacije otkrivene na mnogim mestima u severnoj Australiji, Papua Novoj Gvineji i Indoneziji. Postoji značajna varijabilnost u boji, veličini riba i veličini peraja, pa se često pored imena ribe navodi i lokalitet sa kog potiče. Većina gertruda u ponudi su gajene ribe, divlji primerci su retkost. U prirodi se gertrude nalaze u malim plitkim potocima, izolovanim lagunama, jezercima i močvarama. Jata gertruda uglavnom se zadržavaju u blizini bujne vegetacije, među potopljenim panjevima ili naslagama lišća na dnu. Uslovi u kojima se mogu sresti veoma su različiti, temperatura se kreće u rasponu 12 – 34 °C, pH vrednost od 3.7-9.4, ukupna tvdoća od 0-20 stepeni, a karbonatna od 0-15KH. Ovako ekstremne vrednosti karakteristične su samo za neke populacije gertruda i više govore o njihovoj prilagodljivosti, nego o uslovima koji će im odgovarati u akvarijumu. Akvarijumskim sojevima najviše odgovara temperatura između 21 – 28 °C, pH vrednost 4.5-7.5, i tvrdoća 5-12 dH. Sa maksimalnom dužinom od 4cm i vretenastim oblikom tela gertrude spadaju u male vrste ribica, mnoge vrste tetri i barbusa slične dužine tela mnogo su krupnije od njih. Boja gertruda značajno varira, može biti zlatno-žuta, srebrnkasta ili svetlo plava. Prisustvo crmog ruba na svakoj pojedinačnoj krljušti čini svojevrstan mozaik na telu. Mnoštvo sitnih tačaka se nalazi na perajima, svim sem na trbušnim i grudnim. Trbušna peraja su oivičena žutom ili narandžastom bojom i ribe ih drže iznad tela. Prve žbice leđnog peraja znatno su izdužene. Neparna peraja kod mužjaka su veća nego kod ženki, a boje su intenzivnije. Iako je veličina tela slična kod oba pola, zbog velikih peraja će mužjaci delovati mnogo krupnije. Selekcijom su dobijene ribe sa još raskošnijim perajima, koja ponekad mogu prelaziti dužinu tela. Da biste dugo uživali u ovim predivnim ribicama, potrebno im je akvarijum adekvatno opremiti. Sam akvarijum ne mora biti veliki, 50 litara je dovoljno za malo jato od 10-ak gertruda. Odgovara im biljni akvarijum, ili postavke sa dosta panjeva, lišćem na dnu i senkom koju pravi površinsko bilje. U postavku treba uključiti i mahovinu ili drugo sitnolisno bilje na koje će polagati ikru. Bitnije od postavke je pravilno odabrati ostale stanovnike akvarijuma. Mnoge vrste koje inače preporučujemo su suviše krupne, i lako ostavljaju gertrude bez hrane i postepeno ih istisnu iz akvarijuma. Različite vrste Borarasa, Verneri, patuljaste vrste muljara, Otocinklusi, Caridina i Neocaridina kozice su odličan izbor za akvarijum sa gertrudama. U ovakvoj postavci će mužjaci neprestano odmeravati snage, trepereći jedan naspram drugog, slično kao kod Furkata ili Vernerija. Ovi „sukobi“ ne ostavljaju posledice, slično ponašanje imaju i kada pokušavaju da prizovu ženke, neposredno pred mrest u sitnolisnom bilju. U prirodi se mreste sezonski, a u akvarijumu bez obzira na godišnje doba i u jatu gertruda možete očekivati nekoliko ikri svakodnevno. Ikra je prilično krupna za ovako male ribe, njen razvoj traje 10-ak dana i mlade gertrude se legu potpuno razvijene, istog dana počinju da se hrane. U prvih par dana im je potreban plankton, a onda brzo prelaze na Artemiju i drugu hranu. Roditelji će rado pojesti svaku ikru koju pronađu, a prema malim ribicama nisu toliko agresivni. U dobro nameštenom akvarijumu će redovno preživeti jedan deo podmlatka. Mlade gertrude rastu brzo i rano dostižu polnu zrelost. Kod ishrane treba obratiti pažnju na malu veličinu njihovih usta i prilagoditi im zalogaje, usitniti kvalitetne lisnate hrane kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae, uz povremen dodatak žive artemije. Gertrude veoma lako privuku pažnju akvarista i oni se odluče za njihovu kupovinu. Samo jedan deo ovih ribica, nažalost, završi u adekvatno nameštenom akvarijumu i zbog toga žive veoma kratko. Namestiti akvarijum sa gertrudma nije komplikovano, i ako im se obezbedi minimum uslova, one će svojim neprestanim igrama nagrađivati akvariste, mrestiti se redovno i uvećavati jato. Redovan mrest je veoma bitan jer će ove male, veoma temperamentne, poput kolibrija, ribice usled stalnog mrešćenja brzo iscrpeti svoju životnu energiju. Životni vek gertruda je do 2 godine.
Nema na zalihama