- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
600,00 рсд
Mikrogeophagus ramirezi (Ramirez), sa razlogom je jedna od najomiljenijih vrsta ribica u akvarijumima domaćih akvarista koji su prihvatili drugi deo latinskog naziva kao domaći naziv za ovu ribu. U stranoj literaturi naziva se German Blue Ram (koloritni soj razvijen je u Nemačkoj), Butterfly cichlid, Dwarf butterfly cichlid ili jednostavno Ram. U prirodi žive u mirnim vodama pritoka reke Orinoko, koje protiču kroz delove Venecuele i Kolumbije. Tipična su „blackwater“ vrsta, žive u sporim toplim vodama sa malom količinom rastvorenih minerala i dosta tanina. Primerci odgajeni u akvarijumima bolje tolerišu tvrdu vodu, ali se i dalje za držanje ovih riba preporučuje meka voda tretirana tresetom, Sera Super Peat, kako bi se dobila blago kisela (pH 5.2-6.7) voda u kojoj su Ramirezi najvitalniji i imaju najlepše boje. Odgovaraju im temperature 25.5-29.5 °C. Nagle promene uslova im ne odgovarajuju, kao i povečan sadržaj azotnih jedinjenja, jer postaju osetljivi i lako se razboljevaju. U akvarijumu rastu do 6cm, dok u divljini to bude i do 10cm. Ženke su od mužjaka manje rastom i slabije obojene. Bogatstvo boja na ovim ribama može se porediti sa šarenilom koralnog grebena, jer boja pojedinih sojeva znatno varira. Polni dimorfizam kod ovih ribica jasno je izražen, pored razlike u veličini, kod mužjaka su boje izraženije, leđno peraje je izvučeno u špic, a prvih par žbica su duže od ostalih. Ženke imaju stomak ljubičaste boje, a boja postaje izraženija kad su spremne za mrest. Na crnim ocelama javljaju se bele tačke kojih nikad nema kod mužjaka. Izuzetno su teritorijalna vrsta i čarke su im svakodnevica, u ovim sukobima retko dolazi do povreda, iako oba pola učestvuju u rapravama. Mreste se često i u zajedničkom akvarijumu, a za mrest biraju ravnu površinu (kamen, panj, list), ili kopaju rupu u podlozi. Monogamni su i par ovih ribica zajednički se brine o ikri i potomstvu. Iako su požrtvovani roditelji, u prisustvu drugih riba mrest retko uspeva. Za čuvanje jednog para ovih riba dovoljan je akvarijum 40-50 litara, a u većim akvarijumima može se čuvati i grupa u kojoj ima više ženki nego mužjaka. Mogu se hraniti kvalitetnom suvom hranom kao što je Tetra Pro Colour, Tetra Rubin ili Sera GVG mix, a rado jedu i živu hranu. Ovim temperamentnim i veoma energičnim ribicama životni vek je 2-3 godine, često i manje jer se drže u neadekvatnim uslovima. Selekcijom su dobijeni varijeteti sa dugim perajima, ksantorični oblici i poslednja novina Plavi (Electric blue) Ramirez.
Related products
- Ribe
Pseudomugil Gertrudae (Gertruda)
450,00 рсдGertrude spadaju u patuljaste duge. Veoma brzo postale su omiljene među akvaristima jer pored prelepih boja poseduju izuzetan temperament, neprestano su aktivne, a veoma miroljubive ribice. Prve gertrude otkrivene su na Aru ostrvima u Indoneziji, a kasnije su izolovane populacije otkrivene na mnogim mestima u severnoj Australiji, Papua Novoj Gvineji i Indoneziji. Postoji značajna varijabilnost u boji, veličini riba i veličini peraja, pa se često pored imena ribe navodi i lokalitet sa kog potiče. Većina gertruda u ponudi su gajene ribe, divlji primerci su retkost. U prirodi se gertrude nalaze u malim plitkim potocima, izolovanim lagunama, jezercima i močvarama. Jata gertruda uglavnom se zadržavaju u blizini bujne vegetacije, među potopljenim panjevima ili naslagama lišća na dnu. Uslovi u kojima se mogu sresti veoma su različiti, temperatura se kreće u rasponu 12 – 34 °C, pH vrednost od 3.7-9.4, ukupna tvdoća od 0-20 stepeni, a karbonatna od 0-15KH. Ovako ekstremne vrednosti karakteristične su samo za neke populacije gertruda i više govore o njihovoj prilagodljivosti, nego o uslovima koji će im odgovarati u akvarijumu. Akvarijumskim sojevima najviše odgovara temperatura između 21 – 28 °C, pH vrednost 4.5-7.5, i tvrdoća 5-12 dH. Sa maksimalnom dužinom od 4cm i vretenastim oblikom tela gertrude spadaju u male vrste ribica, mnoge vrste tetri i barbusa slične dužine tela mnogo su krupnije od njih. Boja gertruda značajno varira, može biti zlatno-žuta, srebrnkasta ili svetlo plava. Prisustvo crmog ruba na svakoj pojedinačnoj krljušti čini svojevrstan mozaik na telu. Mnoštvo sitnih tačaka se nalazi na perajima, svim sem na trbušnim i grudnim. Trbušna peraja su oivičena žutom ili narandžastom bojom i ribe ih drže iznad tela. Prve žbice leđnog peraja znatno su izdužene. Neparna peraja kod mužjaka su veća nego kod ženki, a boje su intenzivnije. Iako je veličina tela slična kod oba pola, zbog velikih peraja će mužjaci delovati mnogo krupnije. Selekcijom su dobijene ribe sa još raskošnijim perajima, koja ponekad mogu prelaziti dužinu tela. Da biste dugo uživali u ovim predivnim ribicama, potrebno im je akvarijum adekvatno opremiti. Sam akvarijum ne mora biti veliki, 50 litara je dovoljno za malo jato od 10-ak gertruda. Odgovara im biljni akvarijum, ili postavke sa dosta panjeva, lišćem na dnu i senkom koju pravi površinsko bilje. U postavku treba uključiti i mahovinu ili drugo sitnolisno bilje na koje će polagati ikru. Bitnije od postavke je pravilno odabrati ostale stanovnike akvarijuma. Mnoge vrste koje inače preporučujemo su suviše krupne, i lako ostavljaju gertrude bez hrane i postepeno ih istisnu iz akvarijuma. Različite vrste Borarasa, Verneri, patuljaste vrste muljara, Otocinklusi, Caridina i Neocaridina kozice su odličan izbor za akvarijum sa gertrudama. U ovakvoj postavci će mužjaci neprestano odmeravati snage, trepereći jedan naspram drugog, slično kao kod Furkata ili Vernerija. Ovi „sukobi“ ne ostavljaju posledice, slično ponašanje imaju i kada pokušavaju da prizovu ženke, neposredno pred mrest u sitnolisnom bilju. U prirodi se mreste sezonski, a u akvarijumu bez obzira na godišnje doba i u jatu gertruda možete očekivati nekoliko ikri svakodnevno. Ikra je prilično krupna za ovako male ribe, njen razvoj traje 10-ak dana i mlade gertrude se legu potpuno razvijene, istog dana počinju da se hrane. U prvih par dana im je potreban plankton, a onda brzo prelaze na Artemiju i drugu hranu. Roditelji će rado pojesti svaku ikru koju pronađu, a prema malim ribicama nisu toliko agresivni. U dobro nameštenom akvarijumu će redovno preživeti jedan deo podmlatka. Mlade gertrude rastu brzo i rano dostižu polnu zrelost. Kod ishrane treba obratiti pažnju na malu veličinu njihovih usta i prilagoditi im zalogaje, usitniti kvalitetne lisnate hrane kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae, uz povremen dodatak žive artemije. Gertrude veoma lako privuku pažnju akvarista i oni se odluče za njihovu kupovinu. Samo jedan deo ovih ribica, nažalost, završi u adekvatno nameštenom akvarijumu i zbog toga žive veoma kratko. Namestiti akvarijum sa gertrudma nije komplikovano, i ako im se obezbedi minimum uslova, one će svojim neprestanim igrama nagrađivati akvariste, mrestiti se redovno i uvećavati jato. Redovan mrest je veoma bitan jer će ove male, veoma temperamentne, poput kolibrija, ribice usled stalnog mrešćenja brzo iscrpeti svoju životnu energiju. Životni vek gertruda je do 2 godine.
- Ribe
Xiphophorus Maculatus (Platika)
250,00 рсдPlatika je vrsta rečne ribe koja nastanjuje oblasti Severne i Centralne Amerike. Voli spore i tople vode. Njena ishrana u prirodi uključuje biljke, male rakove, insekte i člankovite crve, tako da joj u akvarijumu treba obezbediti raznovrstnu ishranu. Raste do 6cm. Divlja forma je žuto-smeđe boje, a uzgajivači su razvili dosta različitih boja (crno-bela, crvena, žuta). Između polova je mala razlika. Kod mužjaka je repno peraje više zašiljeno, a analno peraje je evoluiralo u gonopodijum koji se koristi u razmnožavanju dok je kod ženki analno peraje lepezastog oblika. Platika rađa žive mladunce. Jednostavna je za čuvanje i dobro se slaže sa drugim ribama. Odgovara im temperatura vode od 18 do 25c, i pH vrednost od 7 do 8. Zrelost dostiču za tri do četiri meseca. Ženke u isto vreme rađaju 20-40 mladih.
- Ribe
Xiphophorus Helleri Rubin (Ksifo rubin)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
- Ribe
Tanichthys Albonubes (Kardinal)
200,00 рсдKardinal je vrsta koja je veoma zahvalna za držanje u akvarijumu, nezahtevan je i dobro podnosi greške koje se često dešavaju kod početnika. Vrstu je otkrio izviđač po imenu Tan, u malim potocima na planini Baiyun (White Cloud Mauntain), u kineskoj Guangdong provinciji. Latinski naziv je Tanichthys albonubes što u bukvalnom prevodu znači Tanova riba sa belog oblaka. Engleski naziv je White Cloud Mountain Minnow. Ove, akvaristima lako dostupne ribice su u prirodi ugrožene i na mestu gde su otkrivene više ih nema. Jedno vreme se smatralo da su izumrle, ali kasnije je pronađeno nekoliko malih populacija u blizini originalnog lokaliteta. Hvatanje divljih riba je zabranjeno i vrsta je zaštićena, i pokušava se ponovno naseljavanje kardinala na Baiyun planinu. Svi kardinali koji se nalaze u prodaji su odgajeni u akvarijumskim uslovima. Ovakve ribe su prilagodljivije na različite uslove, a postoji i više odgajivačkih formi ove vrste. Potoci u kojima žive kardinali su plitki i bogati vegetacijom, voda kojom se napajaju potiče sa planine i dosta je hladna u odnosu na klimu kineske provincije Guangdong. U prirodi kardinal živi u vodi temperature 14 – 22 °C, dok su akvarijumski kardinali selektovani ka višem temperaturnom opsegu pa im odgovara temperatura od 26°C, a na kraće vreme podnose i topliju vodu. Niže temperature im više odgovaraju, tada su ribice su vitalnije, otpornije i lepše obojene. Na tvrdoću vode i kiselost su veoma prilagodljive i odgovara im pH od 6.0-8.0 i tvrdoća od 5-20 dH. Kardinal raste do 4cm i jatna je riba po prirodi. Za malo jato 10-12 primeraka dovoljan vam je akvarijum od 50-ak litara. U zajedničkom akvarijumu sa kardinalima možete kombinovati različite vrste barbusa, zebrice, garra algare i druge vrste kojima više odgovara nešto hladnija voda. Zlatne ribice nisu dobar izbor, iako se često nude akvaristima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, kardinal će se najbolje osećati u akvarijumu sa dosta biljaka, tamnim dnom i dobrim protokom vode. Dobro se uklapaju i sa potočnim ribama koje vole jak protok vode i nisku temperaturu. Kada se dobro osećaju kardinali imaju intenzivne boje, telo im je srebrno zelenkasto, a celom dužinom tela imaju jednu horizontalnu svetlu liniju, leđno i repno peraje je izrazito crveno, a vrhovi leđnog i analnog peraja su bele boje. Mladi kardinali podsećaju na mlade neonke. U vreme dok su neonke bile mnogo skuplje nego danas, kardinal je bio mnogo zastupljeniji i nazivao se „neonkom malog akvariste“. Boja je kod mužjaka izraženija nego kod ženki, peraja su im veća i često se mogu videti kako „trepere“ jedan naspram drugog, odmeravajući snage. Polno zrele ženke su krupnije i pune ikre. Odgajivači su razvili i oblike kojih u prirodi nema, šlajer kardinale i zlatni, ksantorični, varijetet. Mikropredatori u prirodi, kardinali u akvarijumu prihvataju sve vrste suve hrane,preporučujemo vam lisnatu hranu zbog male veličine riba. Mrest kardinala veoma je jednostavan, mlade ribice mogu izvesti čak i neiskusni akvaristi. U prirodi se kardinali mreste kontinuirano, svakih nekoliko dana polažući deo ikre,slično Mikrorazborama. Često se desi da jedan deo mladih ribica preživi i u zajedničkom akvarijumu. Ukoliko želite da imate kontrolisan mrest, matične ribe treba odvojiti i kondicionirati nekoliko dana, a zatim ih mrestiti kao npr.Zebrice. Sam mrest se odvija u sitnolisnom bilju. Obično narednog jutra nakon što se polovi spoje, roditeljska briga ne postoji i potredno je ikru zaštititi od proždrljivih roditelja upotrebom mrežice ili klikera. Mlađ se razvija nakon 48-60 h i u početku vise na zidovima akvarijuma i bilju. Kad apsorbuju žumance počinju da traže hranu, u početku infuzoriju a zatim i artemiju. Kardinali su veoma interesantne akvarijumske ribice, u poslednje vreme su neopravdano zapostavljeni, iz akvarijuma ih istiskuju nove, egzotične vrste koje često i ne podnose akvarijumske uslove tako dobro kao kardinal. Kardinal je jeftina riba koja svojom lepotom ne zaostaje za popularnijim vrstama, uspešno ga mogu gajiti i oni akvaristi koji na održavanje akvarijuma ne mogu odvojiti mnogo vremena.
- Ribe
Trigonostigma Heteromorpha (Razbora)
200,00 рсдRazbora Trigonostigma heteromorpha, ranije Rasbora heteromorpha, prisutna je u akvarijumima od samih početaka akvaristike i sve te godine nije gubila na popularnosti. Ova jatna ribica živih boja idealan je stanovnik biljnog akvarijuma. U prirodi se nalaze u Maleziji, Singapuru, Sumatri i Tajlandu. Naseljavaju šumske potoke i druge male vodotokove tresetnih močvara. Ove vode se karakterišu niskim sadržajem mineralnih materija, visokim sadržajem huminskih kiselina i veoma su slični južnoameričkim „blackwater“ vodama, kao što je Rio Negro. Ove ribice jako su adaptibilne i mogu se držati u vodi čija je pH vrednost od 6-8, tvrdoća vode do 15dGH i temperaturom od 21 °C do 28 °C. Rastu do 5cm, pa se jato Razbora može naseliti i u mali akvarijum. Osnovna boja tela je narandžasto-roze, tamnija na leđima, a stomak je svetliji. Po velikom crnom trouglu čija je jedna strana vertikalna u odnosu na telo ova vrsta je dobila svoj naziv. Selekcijom su dobijene i potpuno crne i plave Razbore. Postoji nekoliko sličnih vrsta (podvrsta) koje se mogu pomešati sa običnom razborom: Trigonostigma espei koja je manja rastom, ima izraženiju roze boju, vitkija je u telu i trouglasta mrlja je izduženija. Trigonostigma hengeli je manja vrsta sa izduženom trouglastom mrljom kod koje je roze boja zastupljena u vidu jedne trake iznad trouglaste mrlje (retko se sreće). Mužjaci Razbora su vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Ovim ribicama odgovara akvarijum sa prigušenim svetlom, dosta biljaka i društvo drugih mirnih riba. Jako se lepo kombinuju sa južnoameričkim vrstama kojima odgovaraju isti uslovi, Otocinklus, Kraljevska neonka, Koridorasi i patuljasti ciklidi. Nisu probirljive u ishrani i prihvataju većinu komercijalnih hrana. Kao i kod ostalih šaranskih riba, Razbore ne brinu o ikri i mladima, i kanibalizam je izražen, ali ikru ne polažu slobodno već je lepe na listove biljaka. Za uspešan mrest potrebni su uslovi slični onima u prirodi, mekša i kiselija voda. Mlađ se u početku hrani najsitnijom hranom. U Akvarijum Artu možete kupiti veoma lepe i kvalitetne Razbore iz domaćeg odgoja po niskoj ceni.
- Ribe
Brachydanio Rerio (Zebrica)
200,00 рсдZebrica je već dugo jedna od omiljenih akvarijumskih ribica. Nezahtevne su i tolerantne na promene uslova sredine, tako da su idealan izbor za akvarijum početnika. Ove tropske slatkovodne ribice iz porodice Cyprinidae (šarani) vode poreklo iz potoka i pirinčanih polja Indije. Reč je o vrlo živahnim akvarijumskim ribicama, svetlo-sivog tela, a prepoznatljive su po četiri horizontalne pruge tamnije sive ili sivoplave boje koje se protežu do repa (bledo-mlečne boje). Odlika cele porodice su specifični brčići koji se daju primetiti i kod zebrice. Ženke su krupnije i kada su polno zrele imaju uočljivo veći stomak, dok su mužjaci manji, vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Rastu do 5cm. Životni vek zebrica je do 5 godina. Potiču iz jugoistočnog regiona Himalaja i mogu se naći u potocima i pirinčanim poljima Indije, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Burme. Temperatura i kvalitet vode značajno variraju tokom godine, tako da su zebrice među najprilagodljivijim vrstama akvarijumskih ribica. Idealna im je temperatura od 18 – 25 °C, pH vrednosti od 6-8, i tvrdoća od 5-25 dH. Veoma su aktivne ribe. Jato zebrica će bez prestanka biti u pokretu, značajan deo vremena će provoditi ispod površine vode i postoji mogućnost da iskoče, pa preporučujemo da akvarijum bude pokriven. Mogu se kombinovati sa svim ribicama slične veličine: živorotkama, tetrama, barbusima i drugim vrstama. Prisustvo biljaka i tamnije dno doprinosi da se ove male ribe osećaju sigurno i pokažu svoju pravu boju. Spadaju u vrste sa velikim apetitom, konzumiraju svu kupovnu hranu, i dobro je da bar jedan deo hrane bude biljnog porekla. Mrest zebrica je izuzetno jednostavan, ženka položi 100-400 ikri u sitnolisno bilje ili slobodno na podlogu. Kanibalizam je izražen i ikru treba zaštititi od roditelja. Mlađ se leže u roku od 24-36h, i nakon otprilike 3 dana počne tražiti hranu, u početku infuzoriju, potom i krupniju hranu. Rastu veoma brzo i punu veličinu mogu postići sa 4 meseca. Svima koje interesuje mrest ikrašica preporučujemo Zebricu kao prvu vrstu koju će mrestiti i steći iskustvo. Zebrice se gaje i u naučnim ustanovama, one predstavljaju model kičmenjaka. Rad sa njima doprineo je proširivanju znanja iz oblasti genetike, razvojne biologije, toksikologije, onkologije, regenerativne medicine, matičnih ćelija, neurobiologije i mnogih drugih. U sklopu istraživanja zebrice su poslate i u svemir. Pored divljeg oblika koji je prugast u prirodi se sreće i tačkasta zebrica, Brachydanio rerio var. frankei, koja je ranije smatrana za zasebnu vrstu. Crvena, ljubičasta i žuta zebrica su boje koje su nastale kod odgajivača, kao i ribe sa dugim perajima-šlajeri.






