- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Otocinclus Affinis (Otocinklus)
Otocinclus Affinis (Otocinklus)
800,00 рсд
Otocinklusi su odlični čistači slatkovodnih akvarijuma. Imaju mnogo imena, ali najpoznatije je svakako – otocinklus. Iako su u pitanju algari, ne treba ih mešati sa lisicama, sijamcima i kineskim algarima, jer otocinklusi su mnogo manji i nežniji od njih. Treba ih dodati samo u već cikliran i stabilan akvarijum, jer će tako imati najveće šanse za opstanak. Vole gusto ubiljene akvarijume, što zbog skloništa, što zbog toga što više biljaka može značiti više algi kojima se oni hrane. Upravo zato je važno da akvarijum u kojem se drže bude održavan i čist, ali ne „previše čist“. Pored algi, rado jedu tablete spiruline i drugu hranu biljnog porekla. Rastu najviše do 5cm. Idealna temperatura im je 22-26C, a pH vrednost 6,8 – 7,5. Dobra filtracija i redovne izmene vode se podrazumevaju. Mogu se držati i u malim akvarijumima. Miroljubivi su, i neće smetati nijednom drugom stanovniku akvarijuma.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Nematobrycon Palmeri (Kraljevska tetra)
200,00 рсдKraljevska tetra ili jednostavno palmeri jedna je od vrsta najpogodnijih za zajednički akvarijum. Obzirom na njihovu lepotu nije čudno što je baš njima dodeljen naziv kraljevske (emperor,eng.) tetre. Vrsta je endemska u slivu reka San Juan i Atrato u jugozapadnoj Kolumbiji. Pored njih u rodu Nematobrycon je samo još jedna vrsta, N.lacortei, koja je nešto manjeg rasta, slična kraljevskoj tetri, ali slabije obojena. Veoma retko se nalazi u ponudi. Lako se razlikuje od kraljevske tetre jer ima crvene oči. Živi u sporijim delovima reke, manjim pritokama i izdvojenim lagunama, jata kraljevskih tetri prisutna su u većem delu toka ove dve reke. Palmeri živi u vodi tmperature 23 – 27 °C, pH vrednosti 5.5-7.5 i tvrdoće1-12dH. Gajene ribe su prilagodljivije i mogu se držati u tvrđoj i alkalnijoj vodi. Rastu maksimalno do 4,5cm. Kod ove vrste je polni dimorfizam veoma izražen i na prvi pogled se polovi mogu razlikovati. Mužjaci su krupniji, jače obojeni, njihovo je oko plave boje dok je kod ženki žuto. Leđno i repno peraje mužjaka je izduženo, karakteristika vrste je to što je izdužena i srednja žbica repnog peraja, ovo je prava retkost u svetu tetri. Donja polovina tela je crne boje, a ostatak svetao. Čitavo telo može imati plavi odsjaj, najjače izražen na sredini tela. Ovaj odsjaj zavisi od kvaliteta rasvete i raspoloženja riba. Mlada kraljevska tetra liči na Keri tetru, pouzdano se mogu razlikovati po prisustvu masnog peraja kod keri tetre, jer ono kod palmerija ne postoji. Postoji i selektovana forma crne boje – Crni palmeri. Jedna je od najzahvalnijih vrsta tetri za zajednički akvarijum, može se kombinovati sa mnoštvom sitnijih i krupnijih riba, samo treba izbegavati izuzetno agresivne vrste i ribe sklone grickanju peraja. Živorotke, druge tetre, većina barbusa, labirintovke, mali i srednji ciklidi, različiti muljari i algari, sve ove ribice su pogodne za akvarijum sa palmerijima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, mada će kraljevska tetra najlepše izgledati u biljnom ili biotop akvarijumu. Po prirodi su jatne ribe i najbolje je naseliti bar 6 primeraka. Akvarijum ne mora biti veliki, već 50 litara je dovoljno za malo jato. Ishrana palmerija je veoma jednostavna, prihvataju sve komercijalne suve hrane, naša preporuka su kvalitetni listići kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae i druge. Mrest palmerija se odvija veoma slično mrestu drugih tetri. Ikru polažu slobodno u sitnolisnom bilju, ikre nisu lepljive i padaju na dno. Ukoliko ikra nije zaštićena mrežom ili klikerima može biti pojedena. Mlađ je sitna i u početku se hrani planktonom. Mekša i blago kisela voda je bitna za pravilan razvoj ikre. Mogu se mrestiti u parovima ili u grupi, do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kondicioniranje riba pred mrest isto je kao kod drugih vrsta, Limun tetre npr. Palmeri je jedna od najraskošnijih vrsta tetri, veoma pogodna za početnike u akvaristici, nezahtevna u ishrani i uslovima koji su joj dovoljni. Miroljubive su prema ostalim stanovnicima, a opet dovoljno čvrste da izdrže temperamet aktivnijih riba. Mnogim iskusnim akvaristima je kraljevska tetra omiljena vrsta. Očekivani životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Trigonostigma Espei (Razbora espei)
200,00 рсдEspei razbora je manji srodnik poznatije vrste Razbora Trigonostigma heteromorpha, od koje se razlikuje manjim rastom, vitkijim telom i intenzivnijim bojama. U prirodi postoje 2 populacije ovih riba, jedna na jugozapadu Tajlanda, i druga na jugoistoku. Uglavnom se nalaze u malim šumskim potocima koji su bogati biljkama i lišćem na dnu, tako da vode u kojima razbore žive mogu biti poput južnoameričkih „blackwater“. Voda treba biti meka, sadržaj mineralnih materija nizak (18-180ppm) i pH vrednost od 5,5 do 7,5. Temperatura treba biti od 23 – 28 °C. Deo ovih ribica se može naći i u krečnjačkom području sa visokim sadržajem kalcijuma i višom pH vrednošću, što nam govori da su Espei razbore dosta prilagodljive. Rastu maksimalno do 3cm i pogodne su za manje akvarijume. Pošto su u pitanju jatne ribice treba ih naseljavati u većem broju, bar 8-10 primeraka, jer tada će ponašati slobodno i prikazivati svu svoju lepotu. Akvarijum za ove ribe treba namestiti sa dosta panjeva i biljaka koji će formirati senovita područja u kojima će razbore pronalaziti sigurnost. Na tamnoj podlozi će biti intenzivnije obojene. Listovi katapa se takođe mogu koristiti jer povoljno utiču na hemizam vode i blago je boje, imitirajući prirodne uslove. U ovakav akvarijum se lepo ulapaju biljke iz roda Microsorum, Taxiphyllum, Cryptocoryne i Anubias, kojima pogoduju isti uslovi. Ove ribice idealne su za zajednički akvarijum. Kako su veoma prilagodljive mogu se kombinovati sa mnogim vrstama šaranske ribe slične veličine, tetrama, živorotkama, patuljastim ciklidima, koridorasima i botijama. Nisu probirljive u ishrani, i rado jedu sve vrste suve hrane. Mrest ovih ribica čest je i u zajedničkom akvarijumu. Ikru polažu na poleđinu listova, mlađ je sitna i mali broj preživljava u takvim uslovima. Da biste dobili brojniji podmladak treba ih mrestiti u odvojenom akvarijumu. Mekša i kiselija voda je potrebna za dobar rezultat. Uveče odvojite zrelu ženku i mužjaka (vitkija riba izraženije boje), i do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kanibalizam je izražen i roditelje treba skloniti nakon mresta. Dosta sitna mlađ se u početku hrani infuzorijom.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Trigonostigma Heteromorpha (Razbora)
120,00 рсдRazbora Trigonostigma heteromorpha, ranije Rasbora heteromorpha, prisutna je u akvarijumima od samih početaka akvaristike i sve te godine nije gubila na popularnosti. Ova jatna ribica živih boja idealan je stanovnik biljnog akvarijuma. U prirodi se nalaze u Maleziji, Singapuru, Sumatri i Tajlandu. Naseljavaju šumske potoke i druge male vodotokove tresetnih močvara. Ove vode se karakterišu niskim sadržajem mineralnih materija, visokim sadržajem huminskih kiselina i veoma su slični južnoameričkim „blackwater“ vodama, kao što je Rio Negro. Ove ribice jako su adaptibilne i mogu se držati u vodi čija je pH vrednost od 6-8, tvrdoća vode do 15dGH i temperaturom od 21 °C do 28 °C. Rastu do 5cm, pa se jato Razbora može naseliti i u mali akvarijum. Osnovna boja tela je narandžasto-roze, tamnija na leđima, a stomak je svetliji. Po velikom crnom trouglu čija je jedna strana vertikalna u odnosu na telo ova vrsta je dobila svoj naziv. Selekcijom su dobijene i potpuno crne i plave Razbore. Postoji nekoliko sličnih vrsta (podvrsta) koje se mogu pomešati sa običnom razborom: Trigonostigma espei koja je manja rastom, ima izraženiju roze boju, vitkija je u telu i trouglasta mrlja je izduženija. Trigonostigma hengeli je manja vrsta sa izduženom trouglastom mrljom kod koje je roze boja zastupljena u vidu jedne trake iznad trouglaste mrlje (retko se sreće). Mužjaci Razbora su vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Ovim ribicama odgovara akvarijum sa prigušenim svetlom, dosta biljaka i društvo drugih mirnih riba. Jako se lepo kombinuju sa južnoameričkim vrstama kojima odgovaraju isti uslovi, Otocinklus, Kraljevska neonka, Koridorasi i patuljasti ciklidi. Nisu probirljive u ishrani i prihvataju većinu komercijalnih hrana. Kao i kod ostalih šaranskih riba, Razbore ne brinu o ikri i mladima, i kanibalizam je izražen, ali ikru ne polažu slobodno već je lepe na listove biljaka. Za uspešan mrest potrebni su uslovi slični onima u prirodi, mekša i kiselija voda. Mlađ se u početku hrani najsitnijom hranom. U Akvarijum Artu možete kupiti veoma lepe i kvalitetne Razbore iz domaćeg odgoja po niskoj ceni.
-
Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.
-
Ribe
Trichogaster Trichopterus (Plavi trihogaster)
120,00 рсдTrihogasteri ili guramije spadaju među najotpornije vrste akvarijumskih ribica. Mogu se uspešno gajiti i doživeti čak osam godina u veoma skromnim uslovima. Naučno ime vrste je nedavno promenjeno u Trichopodus trichopterus. U prirodi žive u basenu reke Mekong, široko su rasprostranjene u južnoj Kini, Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Tajlandu, Mijanmaru, Maleziji i severnoj Indoneziji. Veštački su stvorene populacije trihogastera na mnogim lokacijama širom sveta što samo govori o prilagodljivosti ovih riba. Vode u kojima žive spore su ili stajaće, plitke i bogate vegetacijom. Nalazimo ih u jezercima, močvarama, kanalima. Često migriraju u plavljena područja, šume i ravnice, a sa početkom sušne sezone vraćaju se u glavni tok. Odgovara im temperatura od 24-30°C, pH vrednost 5.5-8.5 i tvrdoća vode od 3 pa čak do 35 dH. Rastu do 15cm, u akvarijumu uglavnom do 12cm. Potreban im je akvarijum od bar 80 litara, za više primeraka i veći. Gusta vegetacija i prisustvo površinskog bilja dovodi do toga da se guramije osećaju sigurno i ponašaju prirodno. Deo akvarijuma treba ostaviti slobodnim za plivanje. Pošto su nešto veće rastom ne treba ih kombinovati sa malim ribama. Mirnije vrste barbusa, veće tetre i krupnije živorotke su, pored muljara i algara, dobar izbor. Trihogasteri su dosta temperamentni, naročito polno zreli mužjaci koji mogu biti izrazito teritorijalni pred mrest. Agresivnost se ispoljava najviše prema slabijim mužjacima i ženkama koje nisu spremne za mrest. Potrebno je obezbediti dovoljno mesta za skrivanje kako slabiji primerci ne bi postali apatični, prestali da uzimaju hranu i uginuli nakon konstantnog proganjanja. U prisustvu agresivnih vrsta ili veoma brzih riba guramije će biti plašljive i povućene ribe. Postoji nekoliko boja kod trihogastera. Divlji oblik je svetlo plave boje sa jednom crnom tačkom na sredini tela i jednom pri korenu repa, treća crna tačka je u stvari oko ribe, latinski naziv je dat po ove tri tačke. Kod odraslih riba tačke često izblede. Veoma je popularan mramorni ili cosby trihogaster, koji na telu ima nepravilne tamno-plave šare, kao i zlatni ili gold oblik. Ove dve forme se ne javljaju u prirodi, već su nastale selekcijom ribica. Guramije nisu probirljive, svaštojedi su i lako prihvataju sve vrste kvalitetne suve hrane. Mužjaci su nešto veći rastom, intenzivnije obojeni i većih peraja. Leđno peraje je izduženo, dok je kod ženki zaobljeno. Kod mladih guramija naljakše je odrediti pol po obliku leđnog peraja jer je to prva polna karakteristika koja se javlja. Mrest plavih guramija je veoma jednostavan, posebna priprema vode nije neophodna. Dominantan mužjak će na odabranom mestu napraviti penasto gnezdo, a sama izgradnja gnezda će ponekad trajati danima. Odabrana ženka će povremeno dolaziti do gnezda, da proveri napredovanje, a zatim će je mužjak pojuriti. Sam mrest se odvija ispod gnezda, i ribice će se bukvalno saviti jedna oko druge, izbscujući ikru i mleč. Tokom ovog grča obe ribe će nekoliko sekundi padati ka dnu, i nakon što se trgnu iz ovog transa, ikru koja se nije podigla ka gnezdu će mužjak pokupiti i ubaciti u gnezdo. Ovih ciklusa može biti i više od 20, a ukupan broj ikri može biti do 1200. Nakon mresta ženku treba odvojiti jer je mužjak veoma predan u odbrani gnezda, pa je može ubiti. Nakon 24-36h mlade guramije se legu, u gnezdu ostaju još 4-5 dana, a zatim počinju da traže hranu. Veoma su sitne i dugo jedu infuzoriju, kritična faza razvoja im je posle druge nedelje kada im se razvija labirint i počinju da dišu atmosferski vazduh. Tada treba sniziti nivo vode na 15cm kako se mlade ribice ne bi pogušile. Rast im je veoma neujednačen i treba ih podeliti po veličinama jer može doći do kanibalizma. Rastu veoma brzo i postaju polno zrele sa 6-8 meseci. Guramija je veoma zahvalna vrsta, otporna na promenjive uslove, lepo obojena i pogodna za zajednički akvarijum. Preporučujemo je i početnicima koji imaju nešto veće akvarijume.